TuristarTV

Knjiga= plaža =ljeto?

Ljeto se već naveliko udomaćilo, godišnji odmori su iza ugla – dogovaraju se i ugovaraju, sanjarenja o dobrom provodu se množe. Uobičajena slika za one prve, grube skice za odmor. Druga faza planiranja, osim određivanja što ponijeti i odlučivanja o onom svakodnevnom, sirovom hodogramu, uključuje i odabir knjige ili knjiga koje nosimo sa sobom.

IMG_1340..

Što čitati?

Jer, znamo svi kako izgleda tipičan boravak na plaži. S knjigom u ruci glumimo guštere (a nismo!) pržeći se na suncu ili, pak, glumimo oprezne (a nismo!) lješkareći u hladovini neke krošnje. Dobro, sad bi neki primijetili da na plažu idu samo s križaljkom ili novinama, i to bi bila živa istina – ima nas i takvih. No, istina je isto da dobra većina nas ipak nosi ono ‘teže’ štivo – knjigu. Jer godišnji je idealno vrijeme da nadoknadimo sve propušteno tijekom godine u divnom nam svijetu lijepih riječi i rečenica… to društvo zamišljenih, izmišljenih, stranih i utješnih likova krijepi nam umornu i istrošenu dušu željnu nove energije i mira. Hm, da. Prepoznali ste se? Ma jeste, jeste…
Pa, ako je tako, zašto onda na plažu nosimo uglavnom (skidam kapu iznimkama) ‘lako’ štivo, ili, kako bi takve knjige jedan kolega novinar u jednom kritičnom tekstu nazvao radler knjige? Priznajte, opis savršeno opisuje kategoriju ‘lake’ literature :)… Zašto? Evo zašto. Zato što nam treba oduška! Oduška od mozganja, razmišljanja, života… Pa ima li išta bolje od površnog upoznavanja s nestvarnim svijetom? Platonskog koketiranja s urođenom nam potrebom da čitamo? I što tome fali? Dobro, fali, jasno da fali, ali nekako nas nije briga za dubinu. Razumijem one koji misle da je žalosno to da tijekom godine ne stižemo čitati literaturu koja ima što za „reći“, iz koje možemo štogod naučiti, koja obogaćuje naše postojanje pa se za godišnji nabrzake odlučimo da nabrzake ubacimo štogoć tih redaka slova na papiru. Da, stvarno žalosno. Ali, realno. Evo, pitam vas, koliko je prošlo vremena od vaše zadnje pročitane knjige? Aaa, jeste li je završili? Ikad? Hm, da…

Stereotipi na plaži

Ipak nije sve baš tako žalosno. Smiješni su momenti kada prolazite plažom i gledate u naslove knjiga koje ljudi čitaju. Ma ima tu svega… ljubića, krimića, SF-a, vesterna pa čak i poezije. One erotske, naravno (pa ljeto je?!). A i smiješno je kako svi uvijek čitamo te iste knjige tako da se naslovnica uvijek može vidjeti i na taj način saznati što čita tko, jer, to je bitno. Očito. Na taj način saznajemo mnogo o čovjeku. Razmislite samo…
Ako netko čita ljubić sigurno je žensko, srednjih do najboljih godina, vrlo vjerojatno udana, vrlo vjerojatno majka, vrlo vjerojatno umorna. Čitatelj krimića može bit i muško i žensko, svih godina (osim puberteta), udani ili samci, roditelji ili ne, vjerojatno umorni. Oni, pak, koji čitaju SF sigurno spadaju u mušku populaciju, od adolescencije pa sve do najboljih godina, vrlo vjerojatno su samci, moguće i tate (ali nije sigurno) i – umorni su. Za vestern je druga priča. Sigurno je muško, od adolescencije pa sve do starosti, vrlo vjerojatno oženjen, vrlo vjerojatno tata ili djed, sigurno umoran. Erotsku poeziju nećemo komentirati, ali pretpostavljamo da su umorni ;).
No, složit ćete se, sve navedeno su stereotipi koji ne znače baš ništa u stvarnom životu, jer da bi zaista saznali kakav je čovjek, moramo ga prvo upoznati, pročitati… Kao i dobru knjigu, zar ne?

Mamasafari_RGB-1000Za sve one koji vole čitati knjige (i to ne radler knjige :)) na plaži, TouristarTV je spremio pravu poslasticu. Ove godine na plažu ponesite jednu od cijenjenih knjiga naše proslavljene književnice Olje Savičević Ivančević. U suradnji s dragim nam ljudima iz Algoritma :), Touristar vam poklanja dvije knjige pod naslovom Mamasafari i jednu knjigu naziva Adio, kauboju. Ono što vi trebate napraviti jest pročitati blog i dati kratki komentar na temu čitanja knjiga na plaži – čitate li na plaži, što čitate, kakve knjige? Tri najupečatljivija komentara dobivaju knjigu na dar.

Više o autorici:
Olja Savičević Ivančević, splitska je spisateljica i pjesnikinja. Autorica je brojnih pjesničkih zbirki, knjiga priča i romana. Za rukopis „Nasmijati psa“ nagrađena je Prozakom, dobitnica je prve nagrade Ranko Marinković Večernjeg lista za kratku priču te nagrade Kiklop za najbolju zbirku poezije „Kućna pravila“. Roman „Adio, kauboju“ nagrađen je nagradom T-portala za najbolji roman, kao i nagradom Slobodne Dalmacije za umjetnost – Jure Kaštelan. Adio kauboju_RGB-1000Prema romanu je napravljen i kazališni komad. Uvrštena je u domaće i strane izbore i antologije. Dobitnica je međunarodne književne stipendije International Writing Program at the University of Iowa i stipendije u Isanbulu europske mreže za promicanje književnosti Traduki. Piše kolumne u novinama i na portalima, surađuje s kazalištima kao autorica songova i adaptacija. Živi i radi u Splitu kao slobodna spisateljica.

Comments

comments