TuristarTV

Johnny’s place i Šibenik

Kada sam pronašla ovu oazu u centru Šibenika osjećala sam se kao Zlatokosa kada je pronašla kućicu tri medvjeda. Strpljiva Maria – koja se poprilično načekala – dočekala me na dnu stepeništa katedrale jer se taksijem ne može doći do Johnny’s-a.

Kada sam pronašla ovu oazu u centru Šibenika osjećala sam se kao Zlatokosa kada je pronašla kućicu tri medvjeda. Strpljiva Maria – koja se poprilično načekala – dočekala me na dnu stepeništa katedrale jer se taksijem ne može doći do Johnny’s-a. Maria me povela uz stepenice uličica ovog dijela grada do velikih drvenih vrata koja su vjerojatno ista već nekih 200 godina. Prošavši kroz ova vrata i uspevši se uz još nekoliko stepenica koje su sada postajale sve ljepše i ljepše, dočekali su me vapnenački zidovi prekriveni izblijedjelom bojom. Došavši konačno do stana, uz prigodno osvjetljenje i slatku jazz glazbu odmah sam se opustila…ali i zaintrigirala. Ovo je bio taj „Zlatokosa“ trenutak. Bilo je tu toliko kreveta između kojih sam mogla odabrati: krevet pod prozorom s pogledom na katedralu? Ili veliki bračni krevet u kutu s „dvojnim aspektom“? (Kada agenti za posredovanje u prometu nekretninama navedu „dvojni aspekt“ misle jednostavno na dva prozora, ali u ovom slučaju jedan prozor gleda na prekrasno more i šibensku luku, a drugi na zapanjujuću šibensku katedralu, s tim da je između samo trg.)

Odabrala sam krevet i rastvorila grilje da upijem zvukove s trga ispod prozora, zabave s laganom glazbom i plesom.

Začudo, tiho mjesto po noći za jednu tako centralnu lokaciju, možda stoga što je tako visoko iznad ulice, ali je jutro ipak sve to nadoknadilo. U 8 sati ujutro su neki mangupi vikali toliko blizu ispod mog prozora da mi se činilo da ih mogu dotaknuti. Ipak, volim njihovu veselu jurnjavu po gradu, poput mladih na biciklima kada se neobuzdano utrkuju.

Nisam mogla ostati dulje u krevetu kada je dan već toliko toga obećavao pa sam se nagnula kroz prozor da vidim što sve danas mogu istražiti. More, luka i labirint uličica. Odavde sam mogla vidjeti prostranstvo udaljenih dijelova obale, ali i intimnost prizora susjeda koji je skidao odumrle cvjetove u svojim posudama na prozoru. Jedino što sam doduše vidjela je susjedova ruka koja je posezala za cvjetovima iza grilja.

Prvo sam posjetila šibensku katedralu, elegantnu građevinu koja me oduševila više zbog zanatlija i projektanata koji su je osmislili nego zbog grobnica biskupa. Krstionica je nešto prekrasno i premda mi je rečeno da se ne smije osvjetljavati blicem fotoaparata, vrata koja  vode prema ulici propuštala su dovoljno svjetla u ovu delikatno izrezbarenu spilju od bijelog kamena. Krenula sam dalje, istražujući krivudave putove koji su me vodili uzbrdo, uvijek negdje prema gore, možda desno pa onda lijevo, prepustila sam u potpunosti nogama da me odvedu kamo žele. Uputila sam se prema Tvrđavi. Dogovorila sam da me skupe na molu pa mi je uistinu bilo stalo da stignem na vrijeme. Stoga sam pitala u tvrđavi da li će mi sat vremena biti dovoljno da sve razgledam te mi je rečeno da mogu u sat vremena sve obići 3 puta! Možda možete razgledati tvrđavu u 20 minuta, ali mnogo je više vremena potrebno za uživanje u pogledima koji se prostiru s te lokacije. S ove povišene točke možete vidjeti ostale otoke, kanale koji prolaze između istih, možete uživati u pogledu na stari dio grada te promatrati druge tvrđave grada i shvatiti kako se sve to skupa uklapa u jedinstvenu sliku.

Jedna druga zavojita uličica kojom sam krenula nizbrdo dovela me do samostanskog vrta. Dobro mjesto za uživanje u kuglici sladoleda.

monastery garden

Opet nizbrdo i još nizbrdo, ovo vjerojatno nije dobar grad za bavljenje građevinom, ovi su ovdje imali plan pomicati čitava brda.

stone flags

Ali dio koji mi se doista urezao u pamćenje je ljepota kamenog opločenja.

Toliki koraci koji su ih prešli već su posve izgladili površinu nekih od njih; neki su izbrušeni kako ne bi bili skliski; ali nakon toliko godina habanja postali su gotovo skulptorski primjerci koji se mogu dodirnuti. Svaki jedinstven na svoj način, neki izgrebeni, neki napukli, no svaki priča vlastitu priču o povijesti ovog grada.

Joanna

monastery garden 2

Comments

comments