TuristarTV

Kornati

Danas smo posjetili otočje Kornati, ali smo se prvo okupili u luci u Murteru. Točka okupljanja je bila pored flote ribarica, što je uvijek dobar znak ako će se možda kasnije jesti riba.

Danas smo posjetili otočje Kornati, ali smo se prvo okupili u luci u Murteru. Točka okupljanja je bila pored flote ribarica, što je uvijek dobar znak ako će se možda kasnije jesti riba. Kornati su nacionalni park koji je jako dobro zaštićen. (Za razliku od Žirja) ovdje nema zgrada, a na krškim brežuljcima pasu ovce koje pomalo podsjećaju na brežuljke u pokrajini Yorkshire – Yorkshire Dales. Blagi nagib, nekoliko klisura, prekrasne prirodne formacije stijenja koje su prirodno prekrivene strogo podrezanom travom, ali tu sličnosti prestaju – ovi su brežuljci uronjeni u prekrasno kristalno čisto more. Spoj planina i mora je oštra bijela linija na kojoj se izbijeljene stijene sudaraju s valovima. Kada vidite ovakve sličnosti osjećate se kao da ste vidjeli lice starog prijatelja na potpuno novom mjestu. Uznemirujuće naguravanje neurona koje signalizira prepoznavanje kako bi se razabralo isto od različitog; prepoznalo ono što je već poznato te tome dodale nove informacije.

Stigli smo u uvalu na ušću klanca u kojoj nam se činilo da obitava neki „morski avanturist“, ali nismo se niti zaustavili, a paket je bio dostavljen i otisnuli smo se u roku od nekoliko sekundi. Ovaj je otok udaljen nekih sat vremena i tip je naručio dostavu namirnica. Tako to funkcionira ovdje. Nastavili smo vožnju oko otoka i naposljetku smo se zaustavili u još jednoj prekrasnoj uvali, otvorenijoj od one prošle, u kojoj je iza plaže ipak bilo nešto ravnog zemljišta prije strmog uspona u pozadini. U ovoj je uvali bila smještena malena plava kućica s prozorskim griljama čija se okućnica sastojala od maslinika koji se prostirao iza i iznad iste. Nekih 100 m širine i 400 m uzbrdo.

DSCF1494

DSCF1499

Tu nam je predstavljena još jedna legenda. Radi se o priči o mladiću siromahu koji je zatražio ruku djevojke koja je tu živjela. Otac djevojke je odgovorio mladiću da, obzirom da je siromah i nema čime potpomoći obitelj, da će mu dati komad zemlje i da na njemu mora zasaditi stabla masline. Po završetku zadatka, dobio bi dopuštenje da se oženi njegovom kćeri. Uobičajena tarifa bila je 50 stabala, ali ovaj otac nije smatrao da je prosac dostojan pa je zatražio od njega da posadi 365 stabala. Radilo se o teškom zadatku jer je zemljište stjenovito i za sadnju svakog stabla trebalo je iskopati duboku rupu u tako teškom terenu. Uglavnom, on je to napravio i vjenčali su se.

DSCF1488

To je neka vrsta sretnog završetka, ali je moj feministički um počeo bjesomučno raditi. Zašto je morao platiti za ženidbu, zašto mu ona nije pomogla saditi stabla. Koliko dugo treba žena raditi ono što joj otac naredi, a u ovom slučaju da li je otac samo nastojao biti razuman itd. itd.

Ali dosta politike u ovoj priči –živjeli su sretno do kraja svog života.

Joanna

DSCF1481

Comments

comments