TuristarTV

Žirje

Nisam ništa znala o ovom otoku pa sam bila uistinu znatiželjna saznati više na ovom putovanju koje je trajalo nekih sat vremena vožnje brodom od Šibenika. Upravo sam tu stigla porazgovarati s Leom, Manuelom i njihovim timom, kao i s ostalim blogerima. Kakav zanimljiv tim!

Nisam ništa znala o ovom otoku pa sam bila uistinu znatiželjna saznati više na ovom putovanju koje je trajalo nekih sat vremena vožnje brodom od Šibenika. Upravo sam tu stigla porazgovarati s Leom, Manuelom i njihovim timom, kao i s ostalim blogerima. Kakav zanimljiv tim! Na polasku sam razgovarala sa Stephenom koji je podijelio sa mnom svoje poprilično znanje o utvrdama. Bez njega ne bih razumjela ovu morsku „vožnju“. Zavojiti tunel koji prolazi kroz stijenu s dva izlaza. Ivo nije nikada razmišljao o tome da će brodice imati problem pri zaokretanju, no čini se da je jednostavno lakše uploviti ravno u nju i isto tako izaći. Obrambeni položaj par excellence, suženi dio kanala između dva otoka čija orijentacija u potpunosti skriva grad Šibenik u pozadini. Što smo se više udaljavali od grada to su otoci bili udaljeniji, sve dok nismo stigli na Žirje. Zabačeno mjesto u koje očito još nikakva vrsta propisa nije stigla pa smo se tu susreli s nepreglednim zgradama i neregistriranim automobilima. Divlji zapad Hrvatske. Na doku nas je dočekao lokalni predstavnik koji nas je odveo do škole ronjenja na jednoj strani otoka te na ručak na drugoj strani otoka, što je sve skupa bilo udaljeno 15-ak minuta. Dobar ručak. Meni se posebno sviđa ideja „jela dana“. To je to što imamo,…uživajte. Zapravo svaki jelovnik pokazuje element viška: ako imate dovoljno svježe hrane koju kontinuirano imate u ponudi, to vjerojatno znači da će se jedan dio na kraju baciti.

photo

U nastavku nam je bila prikazana prva legenda, priča o gusarima. Dok su se glumci pripremali, razgovarala sam sa sinom našeg domaćina koji mi je pokazao sadržaj svog kombija – vreće začinskog bilja arome poput currya i 10-litrena plastična kanta s dijelovima amfora. Staro u susretu s novim. Predmeti koji bi bilo gdje drugo bili u namjenskoj zaključanoj kutiji ovdje leže među začinskim biljem i ribarskim mrežama.

Automobili na ovom otoku me podsjećaju na niskobudžetnu Kubu, ali ovdje umjesto Cadillaca prolaze stare Bube, Lade i Fiati.

Upravo je jedno od ovih starih vozila označilo moje putovanje na Žirje. Poslijepodne smo posjetili rimsku tvrđavu na vrhu otoka. Vozili smo se kombijima do kraja makadamske staze…a onda je uslijedio dio kojim se rjeđe prolazi. Još koji kilometar ili više po blatnjavoj stazi kombijima, a onda zadnji dio pješice. Puteljak koji je možda nekoć bio staza kojom se moglo proći vozilom sada je toliko obrastao da se pretvorio u suženi, ali jasni puteljak. To ipak nije spriječilo Jakova. Njegovo 47 godina staro vozilo je odlučilo prihvatiti ovaj izazov.

Utvrda koju smo posjetili, „Gradina“, je impresivna i neukrašena. Nalazi se na dominantnom položaju na krajnjem rubu arhipelaga. Sljedeća je stanica Italija. Ipak, za našeg posjeta tvrđava je bila ukrašena. 8 mladića s crvenim plaštevima koji su treperili na vjetru u potpunosti su oživjeli sivilo i zelenilo stijena i trave. Marko, zapovjednik s prikladnim rimskim imenom, izgledom se u potpunosti uklopio u priču, ali nije znao puno o povijesti lokacije. Dragan je, s druge strane, bio pravi stručnjak. Znao je sve godine i događaje i odveo nas je do onih dijelova koji su još uvijek jasno vidljivi unutar strukture.

Nekada je jezični nesporazum prava vrijednost, a ovo je jedan primjer. Pitala sam Jakova bi li mogla voziti njegov kamionet natrag do mjesta, nakon što sam posvjedočila njegovom vrhunskom podvigu na putu ovamo.  Mislim da je shvatio nešto poput „mogu li s tobom u kamionet“, ali sam zapravo mislila „mogu li voziti“, a kao rezultat ovog nesporazuma morala sam uzeti volan u ruke i objasniti mu što sam mislila. Nakon kratkih uputa (držite broj okretaja što višim, ako se smanji nećemo ga više moći upaliti, ali dopustite mi da ja preuzmem na strmim dijelovima, kočnice nisu baš najbolje ) krenula sam. Još se uvijek smješkam pri pomisli na ovu anegdotu.

Joanna

 

20140617_115639

Comments

comments