TuristarTV

Što ćemo snimati? Čudesne Legende Hrvatske, pročitajte ih.

Discover Croatia, Legends of Croatia ove sezone predstavlja vam najljepše i najzanimljivije legende Šibensko – kninske i Dubrovačko – neretvanske županije. Pročitajte ih. Snimanje se održava od 16.-26.06. Ostanite s nama!

Šibensko–kninska županija

 

Žirje, 16. lipnja

Brodolomi i amfore

U šibenskom arhipelagu otkriveno je desetak nalazišta brodoloma od kojih su dva bila u blizini otoka Žirja. Drugo nalazište potječe iz prvog ili drugog stoljeća prije Krista, ali na njegovim ostacima istraživanja nisu provedena već su u podmorje postavljene mreže kako bi ih sačuvale od pljačkaša. Prema oblicima amfora pretpostavlja se da su negdje s Mediterana.

Kula Gradina

Izgrađena je u doba bizantskog cara Justinijana iznad uvale Velika stupica. Nakon njegove vladavine utvrda je opljačkana i spaljena te su do danas sačuvani samo neki njezini dijelovi.

 

Murter, 17. lipnja

Još jedna priča o Rimljanima, rimski grad Colentum

Ostaci rimskog naselja Colentum, ruševine ljetnikovaca, mozaici i freske, koje možemo vidjeti na kopnu, ali i u moru.

Ostatke antičkoga grada Colentuma danas je velikim dijelom pokrilo more, a leže u podnožju brda Gradine, na sjevernoj strani uvale Hramine. Pretpostavlja se da su Colentum početkom II. stoljeća srušili i opljačkali gusari, a ima indicija da je stradao u potresu.

Kornati – Otočje ljubavi i legenda o maslinama

Na Murteru je nekada je bio običaj prilikom prošnje djevojke, posaditi 50 maslina.  Svak onaj koji je zaista želio pokazati svoju ljubav to bi s lakoćom napravio. No nije svaki otac bio spreman predati ruku svoje kćeri pa je tako jedan mladić, morao svoju ljubav dobrano dokazati. Zadatak koji je dobio bio je posaditi 365 maslina na jednom od kornatskih otoka.

Njegova upornost se isplatila, masline su posađene, iako je to trajalo punu godinu, njegova dijeva postade njegovom ženom.

Jezera, 17. lipnja

Priča o malariji

Na brdu Kružak nalazi se crkvica sv. Konstancija, čiju su gradnju pripomogli mladi stanovnici mjesta Jezera, na koje su bolesni nosili teško kamenje za gradnju crkve i ogradnog zida. Tako, pod visokom temperaturom,u ljetno vrijeme odjeveni u zimsku odjeću, pritom noseći teško kamenje, ozdravljali su kada bi došli do vrha. Pod visokom temperaturom uzrokovanom takvim naporom virus malarije ne bi preživio.

Od tada živi legenda da je sv.Konstancij pomogao u ozdravljenju bolesnika od te bolesti.

Skradin, 18. lipnja

Prava ljubavna priča (Uzdah kula)

Uzdah kula bijaše osvojena od Turaka (15 st.) i njome je zapovijedao Mehmed-beg. Pavle i Stana bijahu mladi par no Mehmed-beg je bio začaran Stanom. Jednog je dana poslao uhodu da prisluškuje Pavla i Stanu, ali je on nesrećom poginuo. Saznavši za to, Mehmed-beg okrivi Pavla i zatoči ga u Uzdah kulu u kojoj je ovaj samovao i uzdisao godinama te je zbog toga kula i prozvana Uzdah kulom. Jednog se dana Mehmedova žena smiluje i oslobodi sve zarobljenike te Pavle pođe i vjenča se sa Stanom. Mehmed-beg, ljutit i očajan umre.

Legenda o tajni (Martina jama)

Marta, mati jednog dječaka u ono vrijeme imala je ljubavnika za kojeg nitko nije smio znati.  Na nesreću,dogodilo se da je za to saznao njezin sin. Pod svaku cijenu Marta je željela spriječiti da sin oda njezinu ljubavnu vezu .  Zato ga je jedan dan namamila do jame i gurnula u nju. Dok je padao, zgrabio ju je za kosu i povukao za sobom u ponor.

Legenda o nemilosrdnim hajducima (Nakića svatovi)

U selu blizu Drniša živjela je djevojka zaljubljena u seoskog mladića za kojeg je željela poći. No, na tu je djevojku bacio oko jedan od hajduka, zvan Maleta. Kako se djevojka nije željela udati za njega , on je s ostalim hajducima skovao zlosutni plan. Napali su povorku svatova s namjerom da otmu mladu i time joj se osvete za odbijanje njegove ruke. Svatovi postadoše krvavi, a mladenka hrabro odluči da će zamoliti kuma da joj prikrati muke i odsječe joj glavu kako bi je spasio.

Legenda o tužnom ocu i okrutnom zmaju (Bogočin grad)

Klisure ponad Krke krasile su dvije kule, koje još uvijek tamo stoje – Nečven i Trošenj – i u sebi čuvaju tužnu tajnu. Legenda kaže da je u to doba gospodar Bogočin-grada knez Bogoje na dan vjenčanja svoga sina izgubio i njega i nesuđenu mu snahu, jer je iz klisura okolo Krke doletio strašni zmaj i oteo mladu Miljevu te s njom zaronio u jezero. Pokušavši je spasiti, sin se utopio u jezeru. Nesretni otac je u kule zazidao dvije seoske djevojke koje su u njima plakale na spomen smrti na njegova sina i izgradio most na Roškom slapu koji bi putnici mogli preći samo kada su za to platili neobičnu cijenu – dvije suze.

Od toga vremena narod Bogočin-grad zovu Vilingradom, a kraj između Krke i Čikole prema toj legendi dobio je ime Miljevci – prema djevojci Miljevi, a rijeka Poljšica prozvana je po Miljevinoj majci Čiki – Čikola.

Šibenik, 19. lipnja

Legenda o vješticama

Dobra je bila udana za Jurka koji je imao ljubavnicu, ali ni ona sama nije bila nevina pa je zavela jednog plemića koji se preko ušiju zaljubio u nju. Po gradu se pričalo da Mrna, njena mati i Dobra petljaju s vragom te da su tog plemića začarale.

Za to zlodjelo trebale su biti kažnjene i nad njima provedena inkvizicija, radi čega je bio pozvan fratar Ivan iz Trogira. Mati i kći su nakon mučenja uspjele pobjeći iz tamnice i od tad im se gubi svaki trag.

Legenda o šibenskom Casanovi

S prijateljem Marinkom, koji ga je vozio kao osobni vozač, često je na aerodromu i željezničkoj stanici dočekivao strankinje i zavodio ih svojim šarmom, pa jedući i pijući sve na njihov račun, ostajao do kasno u noć u njihovim hotelima. Na kraju bi jednostavno nestao, a zanesene gospođice sve bi lijepo platile.

Johnny, šibenski Casanova, šarmantan ljubavnik u čijoj je krvi već od mladosti kolala strast za ljubovanjem i ženama, uspio je osvojiti srce svake djeve na koju je bacio oko.

Vječno nezaposlen; bogatun ljeti, a sirot zimi, spreman na avanture i šašave spletke, trgovac, geometar ili nešto treće, proživio je svoj život, stvarajući legendu o kojoj se još po Šibeniku priča.

Ukazanje

Davne 1936. godine, dječak po imenu Stipura, dobrica po naravi, čuvao je ovce. Zapričavši se sa svojim prijateljima pastirima, nije ni primijetio da su mu ovce nestale. No kako to nije bilo prvi puta, nadao se da će ih i ovaj put naći pa se odlučio popeti na brdo Debeljak s kojeg se vidi cijela dolina. Uspinjući se na visinu okretao bi se za sobom ne bi li iza sebe vidio ovce. Kada se približio pećini na samom vrhu, učinilo mu se da je nešto čudno tamo. Iznutra blještala je bijela svjetlost pa Stipura uđe da bolje vidi. Prizor je bio predivan, očaravajući. Mlada žena, sva u bijelom, sjedila je na kamenu i u rukama držala dijete. Takvu ljepotu, pomisli Stipura nikada još vidio nije. No ipak se uplaši pa se okrene i pobjegne te se par minuta kasnije vrati s prijateljem. Tada, naravno, više ničega nije bilo.

Knin, 19. lipnja

Legenda o Kninu (Zmaj Zmajpaša i Vila Zlosutnica)

U gradu Tenenu živjela je djevojka Tena, čija je ljepota bila poznata diljem zemlje. Na uzvisini u spilji živio je zmaj Zmajpaša koji je nekada poprimao ljudski oblik kako bi zavarao ljude. On i vila Zlosutnica vrebali su na lijepu Tenu koja se trebala udati za princa Radovana, sina kralja Zvonimira i kraljice Jelene.

Tena bi bila jedino sigurna kada ne bi napuštala tvrđavu koja je bila na svetom tlu. No, Zmajpaša i Zlosutnica skovali su plan da je namame i zarobe pa kada je Radovan pođe spasiti, oni će ga ubiti.

Tena je pobjegla iz Zmajpašina brloga i vratila se u tvrđu Spas gdje je čekala Radovana koji mjesecima nije dolazio. Zavladala je tuga, tuga golema jer je je mislila da je Radovan mrtav. Radovan je lutao labirintom zmajeva brloga i tražio izlaz. Našavši ga, ubio je Zmajpašu koji se pred samu smrt vinuo u zrak i podignuo tvrđavu nad sebe i zatim se srušio pod nju.

Od tada on još uvijek leži ispod Kninske tvrđave.

Izvor: Različite legende. Tena – izmišljeni lik koji je stvoren kako bi nadopunio ovu priču. Legenda je vezana za manifestaciju „Zvonimirovi dani“.

Rogoznica, 20. lipnja

Legenda o borbi za zemlju (Zmajevo oko)

Nakon smrti roditelja trojica braće trebala su podijeliti zemlju. Jedan od  njihbio je slijep, ali ne i lud pa mu je postalo jasno da ga braća žele prevariti. U žaru rasprave i burnih osjećaja slijepac je prokleo braću rekavši:

„Ako ste me prevarili, zemlja će se pretvoriti u jezero iz kojeg će iskočiti zmaj i progutati vas.” To jezero iz kojeg je iskočio zmaj zove se Zmajevo oko.

Legenda o slici

Stari je ribar, loveći ribu u moru, primijetio neobičnu svjetlost. Bila je to Gospina slika koju je izvadio iz mora, odnio kući i spremio. No, sljedeće jutro slike nije bilo. On je ponovno otišao u ribu te ga je opet iznenadila ista svjetlost i slika koju je ovoga puta odnio svećeniku. Slika je čudnovato svaki put pronalazila svoj put do mora, gdje bi kasnije bila pronađena.

Na tom je mjestu sagrađena kapelica Gospe od Kaplice gdje ćemo snimati ovu priču.

Legenda o sv. Ivanu Trogirskom (Rt Planka)

Na najisturenijem dijelu hrvatske obale, na Rtu Planka nalazi se prirodna razdjelnica vjetrova i struja Jadrana, što more čini opasnim za brodove. Naravno, to nije išlo u prilog mornarima koji su plovili morem, no, unatoč tome prilikom jednog brodoloma dogodilo se čudo. Sv. Ivan Trogirski, hodajući preko vode spasio je mornare i sav teret na brodu, sretno ih usidrio na obalu. Njemu u zahvalnost na tom mjestu kasnije izgrađena je kapelica.

 

Primošten, 20. lipnja

Kraljica Neda

Kraljica Neda, kći Petra Krešimira IV., koji je vladao u 11. stoljeću, bila je opasnost za spletkare što su vodili bitku za budućeg kralja Hrvatske, Zvonimira. Kako bi on došao na prijestolje, Neda je bila zatočena u tamnicu. Jelena, Zvonimirova žena, u tajnosti ju je odvela na otok Maslinovik s kojeg jednom prilikom uspijevapobjeći, no biva ulovljena i ponovno zatočena u kuli dvorca u Bihaću. Za to vrijeme Zvonimir postaje kraljem.
Krajem 19. st. ljudi iz Primoštena odlazili su na otok Maslinovik sakupljati travu za stoku. Trave je na kopnu bilo sve manje radi krčenja vinograda i maslinika. Jednog je dana stara žena imenom Baba Bene skupljajući travu iskopala zlatnike za koje se vjerovalo da su zlatnici Kraljice Nede. U tajnosti ona nakupi punu vreću zlatnika i ode s otoka posjetiti gataru koja joj je reče da će, ako pođe na Maslinovik, ponovno naći zlatnike, ali da nakon toga neće dugo živjeti. Baba Bene izabrala je život i nikad više nije kročila na Maslinovik. Mještani koji su čuli što se dogodilo, pohitali su na otok tražiti zlatnike no nitko ih osim Babe Bene nikada nije našao.


Dubrovačko-neretvanska županija

Korčula

Smokvica, 22. lipnja

Barba Jakov i vilin dar

Jednog je jutra barba Jakov pošao u polje, u mali dol krčiti put do vinove loze. Žena mu je spremila obrok, on natovari magarca i pođe. Kad se približio vodi u dolu, ugleda djevojku, čistu ljepotu i pomisli kako to nije ljudsko biće. Usnula djeva zaspala je na suncu i on joj odluči napraviti hlad. Nakon toga barba nastavi raditi na zemlji do podneva, razmišljajući o djevi koja se sigurno probudila, umori se i zaspe. Sanjao je nju i njene družice vile kako plešu oko vode.

U kasno popodne probudi se i krene kući. Na putu se pojavi ona ljepotica i zahvali mu se riječima: “Dat ću ti dar zahvalnosti što si me spasio od sunca jer na suncu moja koža gori. Samo pazi da ga ne otvaraš dok ne dođeš kući”.

No barba, k’o dijete znatiželjan ipak otvori vreće koje sada bijahu pune, ne misleći na vilinske riječi. Duboko se razočara i razljuti jer se nesretna sudba ispunila – u vrećama ne bijaše darova.

Pođe barba ljutit kući pa ispriča ženi što se dogodilo i ona potrči prema vrećama i stade ih istresati. Iz njih ispadne samo nekoliko zlatnika, granje i trava. To im bijaše jedino blago koje im ostade.

Priča o Gradini

Pročula se zlokobna vijest. Za kratko vrijeme na obalu otoka u neposrednoj blizini, iskrcat će se Turci Katalani, ljuti neprijatelji koji nemilo siju smrt, pljačkaju, zarobljavaju i pale. Selo i otočane obavija strah. Muškarci se spremaju na obranu, a žene s djecom i starcima skrivaju u planinska skloništa.

U selo silazi Proročica sva u crnini. Polako, teškim korakom prilazi kamenom oltaru s jedne i druge strane. Klanja se i diže visoko ruke skupljene u molitvi. Nakon obreda klanjanja prilazi narodu i u nastaloj tišini zagrmi njezin glas koji izriče proročanstvo o tome da će bitka s Turcima biti izgubljena. Iako je borba bila žestoka, Turci su bili poraženi.

Mladić zemlje i šuma i morska djevojka

U Smokvici je živio mladić po imenu Antonio, koji je bilo toliko naočit da su sve djevojke bacile oko na njega. No, on za to nije mario, već je samo radio te bi se na povratku iz Ledina spustio na more da u njemu uživa.

Na morskome žalu Antonio je upoznao Neru, morsku djevu, kći morskoga kralja. Mladić i djevojka su se silno zaljubili i sastajali kad god bi ona izlazila na pučinu. Ali jednog je dana za njom izašla mati sa sestrama i naredila joj da se vrati u more starom životu, jer je njezina ruka bila obećana kralju grčkih mora.

Usprkos majčinoj naredbi, Nera je odlučila postati ženom Zemlje i odreći se svoga života kako bi bila sa Antoniom. Kada je za to čuo morski kralj, izroni iz vode i zaprijeti im pretvaranjem u stijenu ukoliko njihova ljubav ne prestane. Nera, koja je silno voljela Antonia, pokori se očevoj naredbi, uroni u vodu i nikad više ne izađe na pučinu kako bi Antoniu spasila život.

Vela Luka, 22. lipnja

Vela spila

Prije mnogo tisuća godina, prije velikog potopa, dok je naš svijet bio mlad, dok je bio okovan snijegom i ledom, u spilji na padini brda kojeg danas zovemo Pinski rat, živjela je skupina lovaca. Prehranjivali su se loveći životinje. Te je godine lovačka sreća bila iznimno loša, prošli su tjedni od zadnjeg plijena, djeca su gladovala, a starije je napuštala snaga. Skupini je prijetila smrt i nestajanje. Mjesta za bijeg nije bilo, na sjeveru su se nalazile velike zaleđene planine, a prema jugu suha, bezvodna ravnica, a negdje u daljini veliko slano jezero koje su stariji nazivali more. Njihov vođa bio je mladi, naočiti lovac čije nam je ime izblijedjelo u hirovitim naslagama protoka vremena, na njemu je ležala najveća odgovornost, očekivalo se da će naći rješenje i pribaviti hranu.

U gaju na dnu doline živjela je dugokosa nimfa, zaštitnica životinja, prirode i sklada. Posebno joj je bila privržena košuta, svijetle boje i blagih okruglih očiju. Neki su govorili da je ta košuta sama nimfa koja prema želji može mijenjati oblik. Njezin otac bio je sam Stvoritelj, onaj koji udahnjuje život živim bićima, onaj koji se stara da se svi ponovno rađaju u neprekinutom ciklusu života.

Lovac, iako spretan i odvažan, bio je prijeke naravi, bez poniznosti, skromnosti i poštovanja. Jednog hladnog i vjetrovitog dana, naime, tada je gotovo uvijek bilo hladno i vjetrovito, progonio je brzonogu košutu. Kad je izgledalo da će je dostići pred njim se gotovo ni iz čega stvorila prelijepa djevojka. Začuđen lovac je zastao, nije mu bilo jasno radi li se o zbilji ili o čaroliji.  ”Molim te, nemoj loviti košutu, ona je moja, traži da je zaštitim, da joj spasim život”, obrati mu se djevojka. Lovac, razmišljajući o gladnim roditeljima, prijateljima, djeci… ogluši se na molbu, nastavi potjeru, dostignu i kopljem probode košutu. U trenutku pada, u smrtnom hropcu košuta se pretvori u onu djevojku, u plavokosu nimfu, zaštitnicu životinja.

Njezin otac, očajan i žalostan, djevojci vrati lik košute, smjesti je u nebesko zviježđe, a isto napravi i s lovcem koji od tada do danas na nebeskom svodu lovi svoju nimfu. Ljutit i tužan Stvoritelj odluči kazniti sve ljude, podići razinu mora, potopiti dolinu gdje se njegova miljenica odvojila od života i izbrisati mjesto tuge. More je duboko ušlo u zaljev, oblikovalo današnju Velu Luku, a na vrijeme kad je zaljev bio pitoma dolina podsjeća  samo nas zviježđe na nebu.

Tu sam priču ja čuo od svog djeda, a on od svog, sad je prenosim Vama kako biste je Vi prenijeli svojoj djeci.

Blato, 22. lipnja

Legenda o Lumbliji

Priča koja i danas prati ritual pripremanja lumblije govori o ljubavi dvoje mladih, koji su se silom prilika morali rastati – o ljubavi između francuskog vojnika-pekara i mlade Blajke. Odlaskom francuske vojske, odlazi i vojnik-pekar i na rastanku svojoj dragoj poklanja kolač izgovarajući “n’ublie pas” (ne zaboravi me).

Vojnik je otišao, otišla je francuska vladavina, mlada Blajka i njeno ime utopili su se u nebrojenim ljubavnim pričama, ali je kolač “lumblija” ostao kao spomen. Onako kako je djevojka čula izgovorene riječi “n’ublies pas”, njoj su zazvučale kao lumblija, ali je poruka njena bila potpuno jasna.
Od toga doba, lumblija se spravlja od posebnih sastojaka, koji se počinju pripremati i sakupljati u ljeto…

Bitka na Giči

U Blato su ušli turski osvajači i zarobili žene i djecu. Blatski muškarci organizirani u Kumpaniju, narodnu vojsku, dostigli su ih na Giči, oslobodili svoje sumještane i savladali neprijatelje.

Upravo iz tradicije te  vojske razvio se mačevalački ples Kumpanjija, čiju tradiciju danas čuva Viteško udruženje Kumpanija.

Korčula, 23. lipnja

Legenda o Argonautima

Argonauti su, nakon što ih je nevera na moru, u potrazi za zlatnim runom stjerala u Pelješki i Korčulanski kanal te nakon što je njihov brod Argosy potonuo, našli put kroz prodolje Boguše do Kočja.

Bila je noć i mjesečina, a oni su tragajući za vodom na ledini uz stijene ugledali zaigrane vile u kolu koje ih očaraše.

Prišli su im i tražili vode ili još bolje da ih napoje rosom.

No to nije bilo moguće, jer se vile rađaju u rosi, žive u rosi i ne mogu je se odreći makar su željele napojiti žedne brodolomce.

Nato je jedna od njih čarobnim štapićem od oskoruše kresnula o stijenu i tamo se otvorio izvor. (Drvu od oskoruše narod oduvijek pripisuje čudesnu moć.)

Potom su se neki od Argonauta, beznadno zaljubili u vile odlučili prekinuti svoje putovanje (Jazo, Heraklo, Hil, Orfej ), ostali su u Kočjama čekajući uvečer da se s rosom pojave i njihove vile.

Legenda o braći Cronomirima

Čarani su predvođeni braćom i sestrom Crnomiri u 11. stoljeću sukobili se s venecijanskim knezom, jer mu nisu htjeli dati plodnu zemlju s vinogradima, gdje je i danas stanište pošipa (vino). Priča, koja se prenosi predajom, počinje kad je mletački knez otoka Korčule sazvao mjesne poglavare radi uzimanja zemlje kao nameta.

Čaru je predstavljao Petar Crnomira, jedan od devetero braće moćne obitelji koja je živjela u tom mjestu. Na zahtjev kneza da mu preda plodne vinograde iz polja, pod izgovorom da je selo siromašno, Petar to odbije.
Pod pritiskom ipak Petar ponudi knezu vrh jedne strmine i uski komad u polju gdje zemlja propušta kišu proklinjajući ga da na toj padini nikad neće roditi loza.
Knez je bio nezadovoljan ponudom, a glavar Čare veoma ljutit zbog toga okrene knezu leđa i glasno smrdne vjetar kazavši i odmah pobjegne no ubrzo nakon toga biva ubijen. Kad su saznali za to, ostala braća odluče se osvetiti te jednog dana iz zasjede napadnu kneza dok je ovaj obilazio svoje vinograde i ubiju ga te pokopaju na mjestu koje se danas zove Knesev greb.
Mlečani nato sakupe veliku vojsku te upadnu u Čaru, pobiju mnoge mještane i dva Crnomira, a ostalu braću okuju na galije
U arhivama nisu pronađeni dokumenti s kojim bi se potvrdila ova legenda, ali kao i predaja najbolje oslikava koliko su Korčulani od davnine cijenili i branili plodnu zemlju s vinogradima.

Mljet, 24. lipnja

Odisejeva spilja

Odiseja je, nakon brodoloma, more izbacilo na otok Ogigijugdje je živjela nimfa Kalipso. Očaran njenom ljepotom i vezan čarolijom na otoku je ostao sedam godina.

Nakon sedam godina, bogovi su odlučilida je vrijeme da ga Kalipso pusti. Zeus je, na Ateninu intervenciju, poslao Hermesa da to kaže nimfi. Odisej je potom otišao na splavi opskrbljenoj hranom, vodom i vinom.

Otok na koji se nasukao Odisej po mnogim činjenicama podsjeća na Mljet: otok s pećinom u južnom Jadranu, četiri izvora te ime hridi Ogiran koja nevjerojatno podsjeća na otok Ogigije na koji se Odisej nasukao.

Među lokalnim stanovništvom kola legenda da je nekada vlasnica otoka bila žena koja je živjela kao kraljica, što asocira na Kalipso.

Legenda o sv. Pavlu

Prema raznim izvorima koji spominju putovanje sv. Pavla, tijekom plovidbe Jadranom (Adrija) doživio je brodolom i nasukao se na pustom, šumovitom i nepoznatom otoku punom zmija –  Meliti.

More je brod izbacilo na malenu pučinsku hrid, koju starosjedioci Mljeta otad nazvaše hrid sv. Pavla. Ribari i danas vjeruju da treba proći kroz tjesnac sv. Pavla blizu istoimene hridi prije odlaska u ribolov kako bi imali dobar ulov.

U predjelu Crkvina postoje iskopine nepoznata kamena zida za koji u narodu kruži predaja da je to temelj crkve sv. Pavla. (Pogledajte Discover Croatia video o Mljetu.)

Ston, 25. lipnja 

Stonski zid

Prvo je u tridesetak godina zidan obrambeni bedem, najduži u Europi, s jedne na drugu stranu poluotoka te prema jedinstvenom projektu planski podignuta dva utvrđena gradića: južno Ston i sjeverno Mali Ston s ciljem okupljanja ljudi za čuvanje granica i rad u solanama od kojih je država mnogo dobivala.

Prema običaju starih Dubrovčana, ni u Stonu se nije pri usavršavanju i pojačavanju zidina rušilo staro, već novo samo nadodavalo, tako da Ston ima sačuvanih dijelova zidina iz prve polovice XIV. stoljeća. Ipak je sve to tako udešeno i prilagođeno jedno drugomu, da bi, da su u cijelosti sačuvane te utvrde, kakve su bile do 1874. godine, mogle stati uz bok glasovitom Carcassone u Francuskoj.

 Metković, 25. lipnja

Legenda o kralju Norinu

Kralj Norin bio je toliko ružan da je skrivao svoj izgled i nije želio da ga itko vidi. Kao nakaza čudnog lica i dlakavog tijela, naredi da mu jednom tjedno dolazi brijač i skine tu dlaku s tijela, nakon čega bi mu odrubili glavu. Velika je tuga zavladala gradom i u kome nesta mladića. Posljednji je morao kod kralja te se mati dosjeti i napravi pogaču blagoslivljavši je svojim mlijekom.

Kad mladić obrije kralja, poželi pojesti svoj posljednji obrok. Gledajući ga kako slasno jede, Norin zatraži da mu da komad da proba te se oduševi okusom. Mladić mu reče da je od majčina mlijeka te kralj zaključi kako su braća i kako ga sada ne može ubiti pa ga pusti uz uvjet da nikome ne kaže ništa, a ukoliko poželi može reći samo crnoj zemlji i rupi koju je u njoj iskopao. Kako je rupa bila pored vode, iz nje niknu šaš a od šaša pastir napravi sviralu pa u njoj zasvira. A ona izlije melodiju koja ispjeva pjesmu o ružnom kralju.

Dubrovnik, 26. lipnja

Legenda o sv.Vlahu

Prema legendi Dubrovnik je izabrao sv. Vlaha za svog zaštitnika poslije događaja iz 971. godine kad je u dubrovačke vode doplovila mletačka flota. Prije dolaska do Dubrovnika, Mleci su pobijedili Neretljane te naumili prevarom osvojiti i Dubrovnik, iako su rekli da plove prema Grčkoj. Dubrovčani nisu znali za njihove namjere pa su ih prijateljski dočekali. U stolnoj crkvi sv. Stjepana, koja je kasnije srušena u potresu, pobožni dum Stojko molio je dugo u noć. Iznenada je u molitvi ugledao crkvu punu naoružanih vojnika, a među njima je stajao sjedobradi starac sa štapom u ruci. Rekao je da je on biskup, mučenik sv. Vlaho poslan s neba da obrani Dubrovnik. Nebeski vojnici su zajedno s njim cijelu noć branili gradske zidine od Mlečana. Drugi dan mletačko brodovlje žurno je otplovilo, a brižna ruka sv. Vlaha već više od tisuću godina čuva Dubrovnik.

Legenda o Lokrumu / prokletstvo

General francuske vojske odlučio je zatvoriti benediktinski samostan na Lokrumu i potjerati iz njega benediktince. Zaprepašteni takvom odlukom, redovnici su činili sve što su mogli da ostanu tu gdje je njihov red stoljećima živio, a kad nije ništa pomoglo, jedne noći su pošli u Crkvu sv. Marije, odslužili posljednju službu Božju na otoku, obukli redovničke kabanice s kukuljicama na glavi i jedan iza drugoga, pogrebnim korakom pošli u ophodnju otokom. Upaljene voštanice, kao znak prokletstva, okrenuli su prema zemlji tako da je njihov plamen išao odozdo i vosak kapao putem kojim su hodali. Tri puta su tako obišli čitav otok i cijelo vrijeme glasno i svečano izgovarali strahovite, teške riječi prokletstva: „Nek je proklet svaki koji pribavi Lokrum za svoje osobno uživanje!“ U zoru, napustili su otok i nikad više na njega nisu stupili. Tada je na Lokrum bačeno prokletstvo koje se ubrzo počelo obistinjavati. Idući vlasnici su završili živote ili tragičnom smrću ili u neobjašnjivim okolnostima.

Richard The Lion hart

Dubrovački i engleski ljetopisci bilježe da je anglo-normanski kralj Rikard I. Lavljeg Srca došao u Dubrovnik u jesen 1192. godine nakon povratka iz križarskog rata. Upao je u oluju pa se zavjetovao da će izgraditi crkvu na mjestu gdje se spasi. Nasukao se kod Lokruma, ali su ga dubrovačke vlasti uvjerile da sagradi veličanstvenu katedralu Velike Gospe unutar Grada, za što je prema predaji dao 100 000 dukata. Ta katedrala je uništena u potresu 1667. godine.

Mlini, 26. lipnja

Legenda o sv. Ilaru

Prema staroj legendi na ovim prostorima je harao zmaj imenom Voaz, koji je boravio u cavtatskoj spilji Šipun. Zmaj je mještanima nanosio zlo pa su molili svetoga Ilara da ih oslobodi njegove pošasti. Sveti Ilar je pošao u spilju Šipun i snagom Božje volje naredio zmaju da pođe s njim. Podigao je ruku i učinio se put kroz more, pa  je po suhu preveo zmaja u Mline. Narodu je naredio da na obali u Mlinima napravi veliku lomaču na kojoj je spalio zmaja. Na mjestu gdje je sveti Ilar spalio zmaja, zahvalni mu je narod podigao crkvu i tako on postaje zaštitnik Mlina, a na velikom zvonu crkvenog zvonika koje je njemu posvećeno napisano je: “Napominjem narodu sv. Ilare da si zmaja poganstva ovdje uništio. MCMXXV”.

Izvori: Lokalne i regionalne turističke zajednice

Comments

comments