TuristarTV

Loading...

Vela spila

Prije mnogo tisuća godina, prije velikog potopa, dok je naš svijet bio mlad, dok je bio okovan snijegom i ledom, u spilji na padini brda kojeg danas zovemo Pinski rat, živjela je skupina lovaca. Prehranjivali su se loveći životinje. Te je godine lovačka sreća bila iznimno loša, prošli su tjedni od zadnjeg plijena, djeca su gladovala, a starije je napuštala snaga… (Vela Luka, otok Korčula)

Prije mnogo tisuća godina, prije velikog potopa, dok je naš svijet bio mlad, dok je bio okovan snijegom i ledom, u spilji na padini brda kojeg danas zovemo Pinski rat, živjela je skupina lovaca. Prehranjivali su se loveći životinje. Te je godine lovačka sreća bila iznimno loša, prošli su tjedni od zadnjeg plijena, djeca su gladovala, a starije je napuštala snaga. Skupini je prijetila smrt i nestajanje. Mjesta za bijeg nije bilo, na sjeveru su se nalazile velike zaleđene planine, a prema jugu suha, bezvodna ravnica, a negdje u daljini veliko slano jezero koje su stariji nazivali more. Njihov vođa bio je mladi, naočiti lovac čije nam je ime izblijedjelo u hirovitim naslagama protoka vremena, na njemu je ležala najveća odgovornost, očekivalo se da će naći rješenje i pribaviti hranu.

U gaju na dnu doline živjela je dugokosa nimfa, zaštitnica životinja, prirode i sklada. Posebno joj je bila privržena košuta, svijetle boje i blagih okruglih očiju. Neki su govorili da je ta košuta sama nimfa koja prema želji može mijenjati oblik. Njezin otac bio je sam Stvoritelj, onaj koji udahnjuje život živim bićima, onaj koji se stara da se svi ponovno rađaju u neprekinutom ciklusu života.

Lovac, iako spretan i odvažan, bio je prijeke naravi, bez poniznosti, skromnosti i poštovanja. Jednog hladnog i vjetrovitog dana, naime, tada je gotovo uvijek bilo hladno i vjetrovito, progonio je brzonogu košutu. Kad je izgledalo da će je dostići pred njim se gotovo ni iz čega stvorila prelijepa djevojka. Začuđen lovac je zastao, nije mu bilo jasno radi li se o zbilji ili o čaroliji.  ”Molim te, nemoj loviti košutu, ona je moja, traži da je zaštitim, da joj spasim život”, obrati mu se djevojka. Lovac, razmišljajući o gladnim roditeljima, prijateljima, djeci… ogluši se na molbu, nastavi potjeru, dostignu i kopljem probode košutu. U trenutku pada, u smrtnom hropcu košuta se pretvori u onu djevojku, u plavokosu nimfu, zaštitnicu životinja.

Njezin otac, očajan i žalostan, djevojci vrati lik košute, smjesti je u nebesko zviježđe, a isto napravi i s lovcem koji od tada do danas na nebeskom svodu lovi svoju nimfu. Ljutit i tužan Stvoritelj odluči kazniti sve ljude, podići razinu mora, potopiti dolinu gdje se njegova miljenica odvojila od života i izbrisati mjesto tuge. More je duboko ušlo u zaljev, oblikovalo današnju Velu Luku, a na vrijeme kad je zaljev bio pitoma dolina podsjeća  samo nas zviježđe na nebu.

Tu sam priču ja čuo od svog djeda, a on od svog, sad je prenosim Vama kako biste je Vi prenijeli svojoj djeci.

U suradnji sa:

– Turističkom zajednicom Vele Luke

– Kulturnim Centrom i Udrugom Trtajun

– dr.sc. Dinkom Radićem i Andreom Živko, turističkim vodičem

Comments

comments